среда, 25. јануар 2012.

PALATALIZACIJA


PALATALIZACIJA

Još jedna u nizu glasovnih promena jeste i palatalizacija, a njoj „srodna“ je sibilarizacija. 
Kako su one srodne?
Ove glasovne promene veže to što se u oba slučaja radi o promeni tri zadnjonepčana glasa K, G, H, ali u različitim situacijama. Prilikom palatalizacije, dolazi do promene K, G, H u Č, Ž, Š, a prilikom sibilarizacije oni se pretvaraju u C, Z, S. Pogledajte kako to jednostavno možete da zapamtite.


                                           C                    Z                        S    Sibilarizacija
                                         

                                          

                                            K                G                   H



                                           Č                     Ž                        Š    Palatalizacija



Primetite da su glasovi koji zamenjuju K,G i H glasovi koji se razlikuju samo po dijakritiku (znaku iznad slova).

Međutim, postavlja se pitanje zbog čega dolazi do palatalizacije?

U nominativu jednine, imenica JUNAK ima K na kraju, koje se u vokativu jednine menja u Č – JUNAČE. Promena izgleda ovako:

n. JUNAK
g. JUNAK-A
d. JUNAK-U
a. JUNAK-A
v. JUNAČ-E
i. JUNAK-OM
l. JUNAK-U

Samo se u vokativu na osnovu reči dodaje nastavak E. I zapravo, ova glasovna promena se dešava onda kada se K, G, H nađu ispred E, i u nekim slučajevima ispred A i I, ali E je uglavnom onaj glas koji uslovljava promenu. 
Postoji i objašnjenje. Glas E je vokal prednjeg reda, a glasovi K, G, H su zadnjonepčani po mestu tvorbe. „Praktičnije“ je da se, jedan pored drugog, izgovore dva glasa koja nastaju u prednjem delu usne duplje. 


Do ove promene dolazi i kada se pridevi koji završavaju na K, G, H porede (u obliku komparativa), pa tako postoje oblici TIH, u komparativu TIŠI, DUG - DUŽI, STROG-STROŽI, JAK - JAČI. 


Palatalne promene se vrše i kod glagola. U srpskom jeziku postoje glagoli koji u infinitivu zavšavaju na ĆI (VUĆI, PEĆI, REĆI). Kada god budete bili u prilici da objasnite nastanak nekih glagolskih oblika, moraćete da upotrebite termin INFINITIVNA OSNOVA. Jednostavno, to dobijate kad od glagola u infinitivu odbijete nastavak TI (PEVATI, infinitivna osnova je PEVA). Ali, ako biste to uradili sa glagolima na ĆI, uklonili biste afrikatu, sliveni glas koji je nastao stapanjem nekih glasova u srpskom jeziku, nekada davno. To ne možete da uradite. Ali šta onda radite? Kod tih glagola se koristi AORSKA OSNOVA - od prvog lica aorista se odbije nastavak OH - PEĆI - PEKOH - aorska osnova je PEK-.

Da se vratimo na palatalizaciju. Prvo lice prezenta sadašnjeg vremena glagola PEĆI, glasi PEČEM. Taj oblik smo dobili kada se na aorsku osnovu PEK  doda -EM, i dobijamo PEČEM. Ovo je takođe primer za palatalizaciju.

To bi bilo sve o nastanku i oblicima ove palatalne promene.

Ipak, veći je problem kako prepoznati reči sa izvršenim palatalnim promenama. Uvek, kada treba da uočite koja glasovna promena je izvršena u nekoj reči, pronađite oblik te reči u nominativu jednine ili pogledajte koren te reči. Ako uočite da je ta reč, u nekom obliku, na mestu gde je došlo do promene glasa, imala K, G, H, uočili ste palatalnu promenu.

Evo primera. Dobili ste pridev DEVOJČIN. DEVOJKA je osnova od koje je izvedena reč. Tačnije, DEVOJK (pogledajte koja se slova ne menjaju u promeni po padežima - DEVOJKA, DEVOJKE). Dodat je sufiks IN, i dobili smo DEVOJKIN, a K se menja u Č, i to je oblik u kome je izvršena palatalizacija.

U sledećem postu biće reči o sibilarizaciji i tu ćete moći da nađete neke vežbe u vezi sa ovim glasovnim promenama.

Pozdrav!










1 коментар: